Osnovni dio svakog vjetrom pogonjenog sustava je vjetroelektrični agregat. Vjetroagregat se sastoji od vjetroturbine i generatora. Vjetroturbina se pod utjecajem sile nastale djelovanjem vjetra okreće i proizvodi mehaničku energiju. Turbina je fizički integrirana u cjelinu s generatorom koji mehaničku energiju turbine pretvara u električnu. Napon generatora je izmjenični i promjenljivog iznosa zavisno od broja okretaja turbine.
Sila koja okreće turbinu, ista je ona sila koja podiže zrakoplov i time omogućuje let. Zato su profili elise vjetroturbine i krila zrakoplova vrlo slični. Za projektiranje uspješne vjetroturbine važno je, kao i kod zrakoplova, vrhunsko poznavanje aerodinamike. Projektanti vjetroturbina nerijetko potječu iz zrakoplovne indudstrije (Karl Bergey je projektirao zrakoplov tipa Piper Cherokee - najprodavaniju gamu zrakoplova u SAD-u).
Premda su suvremeni "mali" vjetroagregati vrlo jednostavni (imaju svega nekoliko pokretnih dijelova), razvoj i proizvodnja su izuzetno zahtijevni. Osim znanja i iskustva potrebno je osigurati uvjete za ispitivanje (korištenje aerodinamičkog tunela i specijalnog softwarea) te pristup do specijalnih, teško dobavljivih (strateških) materijala. Tijekom rada vjetroagregat trpi vrlo velika mehanička naprezanja (udari olujnog vjetra, nejednoliko opterećenje zbog leda i dr.).
Pri usporedbi raznih vjetroagregata, najvažnije je odrediti količinu energije koju će vjetroagregat proizvesti tijekom svog životnog vijeka. Procjena, zbog velikog broja faktora, nije jednostavna. Uputno je potražiti nezavisno stručno mišljenje te usporediti realizirane sustave proizvođača i ponuđača.